Viridianmagicbox

Welcome

27.09.2016.

Azbestna kula

Kroz olovni zrak
prožima se promuklo
pulsirajuci zvuk arterija
Na azbestnoj kuli, sa nasipom od katrana
Okovan, načet strvinarima Prometej stoji
Plamen ugašen, vjetrom buke Pravednosti
Pogledom uprtim ka nebu

Iz crnog baršuna
U plaštu zvjezdane noći
Nebeskim sjajem, zrače
Tamne granatne oči

31.05.2016.

Lov

Ni glas, ni buka se ne čuše to jutro
Samo je Sunce nemilosrdno zračilo
dio brežuljka, koji, kao nebrojeno puta dotad
bijaše predstava kraja i početka.
Sijevnula je strijela, hitra i zanesena,
Artemidinih ruku djelo
Ispuštajući parnice, kroz uzavreli zrak
nađe svoje utočiste u Orionovim grudima.
"Oh, kćeri Lete i moćnog Zeusa,
par zar me tvoja volja
 na samrt dovede?"- reče gubeći dah
"Sjeti se naših gladnih noći,
u dugim lovačkim pohodima,
kako su samo zvijezde
blještale u tvojim očima.
Miris jeseni u tvojoj rubinskoj kosi
i blagotvornost tvog dodira,
poput ambrozije."- izjavi dok se borio za zrak,
a krv mu ispunjavala grudi smrtničke.
Obamrlost i hladnoća,obuzimala je
tijelo nesretnika,dok je
stiskao njen dlan.
Kratkim trzajem
izvuče Artemida,strijelu iz Orionovih grudi,
"Prokletnice, čuvaj svoju snagu,
suviše je kasno za sentimentalnosti,
dug još put te očekuje!
U okovima samoće,
na zvjezdano nebo si odagnan.
 To je moj sud,
za tvoja nedjela!"- reče Artemida, lunarnog prijestolja vladar
I tako, prije nego što će mu,
zjenice prekriti vječiti led smrti,
posljedni put  osjeti
blaženi miris jeseni.
I sad, za sva vremena osuđen,
iz tamnice svoje celestialne,
posmatra odsjaj zvijezde u njenim očima.

10.03.2013.

Gozba za vrane

Kao zvijezda se sijala,od sunca obasjana kruna
dok je padao sa svog borbenog ata
Uz krik poput pucanja struna
mač je prekinuo zivot naseg plavog dzelata

Tugovaće citava kraljevina,regija i sire
Tugavaće i plemstvo dok im stileti iz rukava vire
Građanin ce liti suzu uz zvuke rojalnog hora
Možda i kmet po koju pusti,valjda zato sto mora

I tako ce neki bard opjevati kraljeve rane
milost,viteštvo i naravno hrabrost u boju
Pokloniće pokojniku i po rimu koju
a epsko djelo ce nazvati "Gozba za vrane"

12.01.2013.

Čekanje II

U tunelu svjesti
leži moja volja.
Na koljenima,
ućutkana,krvlju išarana,
bitkama izmorena.
Mač je van korica
ali sječivo je tupo
korodirano sad uzdise
nad proslim vremenima

Nekoć silna
Nekoć sjajna
Pelerinom ogrnuta,
kao pupoljak cvijetom,
kročila je trgom
neobazirući se na rulju
okupljenu oko starog
pjanca koji je upao u potok

Delirium je prekinut
cviljenjem željeza u blizini!!!
Acetonski zadah beštije!
Podrhtavanje zidova!
Zar se ruše vlastite rukotvorine
tako brzo?
Zar nisu izgradjene
od betona,čelika?
Izgrađene od adamantiuma,
titaniuma,obložena dijamantima
mrtvih snova?

Zar ću se prepusti samo
čekajući svog dželata?

07.01.2013.

Čekanje

U tunelu svjesti
leži moja volja,
na koljenima
Ućutkana,krvlju išarana,
bitkama izmorena.
Mač je van korica
ali sječivo je tupo.
Moja volja,moje blago!

Nekoć silna
Nekoć sjajna
Okićena emblemima
vihorila se tunika
tvoja u povjetarcu.
Moja volja,moje blago!
Sad strpljivo čeka
svog dželata.

29.07.2012.

Zadah drveta pod mjesecinom

Mrzim jad i mizerne ljude!
Cujem glas kako vice.
U muku noci...
Stablo drveta se nagelo
od tezine svoje krosnje
Nekad obecavajuce
a sad bijedno u svojoj prilici
Mjesec dostize svoj vrhunac
Poput truhlog voca
osjeca se zadah ljudske bijede

22.07.2012.

Prokletnik

Proklet!!!
Prokletnik,bezboznik,hulja,
imena su moja.
Izgnan,gonjen,vjesan.
U spilji svoje nemoci
sjedim zatvoren
decenijama,vijekovima,milenijumima.
Vrijeme za mene vise ne postoji
U podzemlju obitavam
al moj svijet je
Moj um.
Nekoc,pripovijedah drustvu.
Drzah svoj stap dostojanstveno
Tjerah ljude na razmiljanje
a oni uzvratise negodovanje.
Bijah iskren prema njima
oni me zamrzise kao lazova

Ljudi!
Taj prljavi copor kanibala.
Uvijek pateticna u nastojanjima
Uvijek nezasitan u zeljama.
Ratoboran
Nozem i kopljem svoj dom stvaraj
ti mizerna neman univerzuma.
Ustraj,prezivi,unisti.
Dostojanstvo svoje uzdize
taj strasljivi mali stvor
Njime se dici,
ko zastavu ga nosi.
O ljubavi prica
a voljeti ne zna,
Bozanstva svoje uzdize
a obozava samog sebe
Za copor zivi!
Za copor radi!
A na kraju umri sam!

Povijen sad sjedim
probuden iz meditacije
tim malim stvorovima.
Neko saziva Prokletnika!
Cujem tihi glas,djevojke,
Zar je moguce?
Pokusah opet uhvatiti ga
al nestade...
Zatvor moj postade
hladnijji
Sklopih oci i prepustih
da me rijeka zaborava
odnese...

01.07.2012.

ProtHaik II

Sup visoko leti
Leš ucrvan,
Meso,kost i tkanina..

01.07.2012.

ProtHaik

Vrelo rijeke,
stijena pukla.
Na dnu prostranstvo!

30.06.2012.

Spjev

Horizont gledajuci stajao je on
Mac uz njega,stit na ledjima
Samoci bjese sklon,
neuk u razgovoru i rijecima
Trazio je osamu!
Crni oblaci na svodu nebeskom
i tanka zavjesa od kise.
Obsja mu se lice tupim smjeskom
znao je nema cekanja vise.
Izvukavsi mac iz korica svojih
a drugom rukom talisman stezuci
sto ga skinu sa gruda njenih
dok je umirala na krvavoj mu ruci


Stariji postovi