Azbestna kula
Kroz olovni zrak prožima se promuklo pulsirajuci zvuk arterija Na azbestnoj kuli, sa nasipom od katrana Okovan, načet strvinarima Prometej stoji Plamen ugašen, vjetrom buke Pravednosti Pogledom uprtim ka nebu Iz crnog baršuna U plaštu zvjezdane noći Nebeskim sjajem, zrače Tamne granatne oči